Dan 14.

Bolovi su postali nepodnosljivi. Celu noc nisam spavala. Pred zoru sam zaspala,  prespavala dorucak. Doktorka mi je dala dexason i diklofen inekcije (ok nije dr ali mladi tehničar jeste) .

Osecam se malo bolje,  ruku mogu donekle da pomeram. Koliko neki mali pogresan potez moze da te onesposobi.

Rucak je bio u sklopu restrikcije. I dalje ne konzumiram secer ni voce,  i osecam se ok u vezi toga. Pritisak mi je 120, za divno cudo. Inace je bio oko 140 gornji.

Nadam se da ce bol sutra prestati,  kako bih mogla na traku. ‘pa ne hodas na rukama’  kazu mi. . . Dakle sutra traka. Veceras sam peske išla uzbrdo tri stanice . . Nije bilo strasno. Jer. . Endorfin . .

Hvala na svim sugestijama,  savetima,  podrsci. Ulazim u trecu nedelju i nadam se napretku.

💗

 

3 thoughts on “Dan 14.

  1. Nadam se da ce ti ruka biti bolje,ne posustaj i ako izbrljas hranom koji dan vrati se kao da nista nije bilo.Ako mislis da ti teretana nece prijati izadji prosetaj tih pola sata sat malo brzeg hoda napolju,prijace ti isto. Drzi se uz tebe smo

    Свиђа ми се

Постави коментар